Likovni svijet Verice Jadanec snivanja su u plavom o koja se zapliću pozlaćena krila autoričinih introspektivnih putešestvija. Svijet je to što izranja iz jedne bitno feminilne matrice dosežući ono strane, fantastične predjele bremenite zagonetnošću i simbolikom. Ugođen profinjenom teatralnošću i odmjerenom gesfikiilacijom, ovaj fluidni svijet anđela i demona, dobra i zla, čednih i manje čednih žena, princeza i balerina, glumica i plesačica mahom apstrahiranih lica i naposlijetku oživljenih lutaka dekirikovskog tipa, uhvaćen je u trenutku prožimanja prisutnog i odsutnog. Jesmo li stigli prerano ili prekasno?! Je li jasna predstava u umjetničinoj svijesti stvar neposredne budućnosti ili pak prošlosti?!
Verin slikani svijet u svojoj pojavnosti miri dva suprotna pola likovnosti: onaj što izranja iz automatizma, odnosno nagona, proizašao iz najdubljih zakutaka umjetničine duše i onaj što počiva na predumišljaju, spekulaciji, temeljitijem proživljavanju i promišljanju, osobnom "konstruiranju" svijeta što nas okružuje. Prvi se, čini se, u znatnoj mjeri iscrpio u samom sadržaju slike, temi, dok drugi zaokuplja područje umjetničina formalnog izraza.